Bio jednom jedan zec koji je živio u šumi. Stalno su ga
iz legla gonili lovački psi i progonili lovci, te se toliko
uplašio da je počeo strahovati od svakoga šušnja i šuma i
bježao bi čim bi začuo lavež pasa ili pucanj puške. Više nije
mogao ni spavati bojeći se najgorega.
Umoran od tako opasnog i neizvjesnog života, željan
mira i stalnog boravišta, odluči se jednog dana
nastaniti na jednom salašu, u kući seljaka.
Budući da više nije morao trčati ni bojati se, a imao je
i obilje zelene hrane, počeo se debljati. Umjesto da trči
i razgibava tijelo, učinio bi tek nekoliko skokova u drvenoj kućici što su mu je napravili i
iz koje nikada nije izlazio.
I noge mu postadoše kraće. Ukratko, pretvorio se u kunića. Sve se u njegovu životu promijenilo,
ali se nije promijenio kraj života. Kao i zečevi, kunić je jednoga dana završio u tavi.
Neobičan kunić
