Odlomljen kamen na tvrdoj zemlji, išiban vjetrom,
još uvijek čvrst i prkosan,
podigla ti si lakoćom svile i snagom vjetra,
na svoje grudi prislonila…
U ljubav vjerujem,
bez vjere bio bih izgubljen… (…izgubljen…)
Padam na koljena pred ovom ljubavi,
što si je dovijeka kadra čuvati…
Sad imam snagu sve okrenuti
iz poraza u pobjedu,
jer znala si prepoznati
od svih vrlina, najveću… najveću…
Ubrala ti si lakoćom svile i snagom vjetra,
najtvrđu granu k’o najtanji list…
padam na koljena pred ovom ljubavi,
što si je dovijeka kadra čuvati…
Sad imam snagu sve okrenuti
iz poraza u pobjedu,
jer znala si prepoznati
od svih vrlina, najveću… najveću…
Padam na koljena pred ovom ljubavi,
što si je dovijeka kadra čuvati…
Sad u ljubav vjerujem, (…na – na – na…)
bez vjere bio bih (…na – na – na…) izgubljen…
Padam na koljena pred ovom ljubavi,
što si je dovijeka kadra čuvati…
