Očaj teški i gorki teretom grud ti slama,
Niz mrko lice tvoje potokom teče znoj;
Na svakom putu tvome muka te čeka sama
I patnja čitav roj.
A da l’ se dade ruža ubrati s vite grane
Prije neg’ njenog trnja ne osjetimo bod?
Pregnuća duša krepkih stvaraju vedre dane –
U njima niče plod.
I tebi plod će niknut. Kapljice tvoga znoja
Uzaman neće biti, iz njih niknuti cvijet,
I ti ćeš vesô jednom pozdravljat polja svoja,
I zborat plodak svet.
Galerija muzičkih tekstova i izbor zanimljivih vijesti s balkanske scene.
© Tekstovi pjesama 2016 - 2026
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
Strogo nužni kolačić trebao bi biti omogućen u svakom trenutku kako bismo mogli spremiti vaše postavke za postavke kolačića.
Ako onemogućite ovaj kolačić, nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da svaki put kada posjetite ovu web stranicu morat ćete ponovno omogućiti ili onemogućiti kolačiće.
