Beskrajno prazan jurim prema zalasku,
Brzina mi poklanja zaborav.
S polupraznom gajbom na zadnjem sjedalu,
U ritmu muzike dodajem gas.
Ludilo me sobom vodi poput starog znanca,
Vjetar miluje mi karoseriju.
Tvoje lice, tvoje oci poput zivog mrtvaca
Sad su zauvijek u retrovizoru.
Trazila si samo odgovor,
Zasto sam kralj ironije
Zasto se ne vratim ponovno,
Nastavim trening za umiranje.
Ako nocas vijesti jave
Da sam nestao bez traga,
Smiri se, ne placi od srece.
Moj pokvareni osmijeh dobro pogledaj,
Vidjet ces dubre kao ja ne umire.
