Sutra bit’ ce prekasno
podji sa mnom sada
na peronu ceka nas vlak
k’o zadnja nada.
Ne razmisljaj suvise
preko svega prijedji
sretni dani pred nama
postaju sve rjedji.
Sutra bit’ ce prekasno
nocas moja budi
sami smo na otoku
usred mora ljudi.
Pozovi me pogledom
bilo sto mi kazi
vise bole istine nego dobre lazi.
Sutra bit’ ce prekasno
trostruko da dajes
ostat’ ce ti jedino
vrijeme da se kajes.
I neces me poznati
ni ime mi znati,
i pokraj mene proci ces
a ja necu stati.
Sitra bit’ ce prekasno
pobjegnimo sada
zagrljeni svijetlima nepoznatog grada.
Ne ocekuj previse,
spusti glavu dolje
izabrat ces losije
propustajuci bolje.
