Kada bi Bog, otvorio vrata raja,
I rekao mi: “Hajde, momće,
Uđi unutra i odmori se.”
Ja bi stao na pragu njegovog doma,
I rekao: “Čekaj draga,
Reci još samo dvije, tri riječi,
Moram nešto da te pitam:
Gdje su moji drugovi,
Gdje je djevojka koju sam ljubio,
Ja ne želim tvoj raj,
Ako u njemu moram biti sam.”
Anđele čuvaru,
Kada dođeš po mene,
Morat ćeš imati velika krila,
Da njima zagrliš cijeli grad,
A mi ćemo slomiti,
Tvoja bijela krila,
I bit ćeš jedan od nas,
Samo čovjek u dimu kafea,
Bit ćeš pali anđeo.
Suzama operi ulice,
Krvari do jutra i oboji grad,
Napiši na svakom zidu,
Svoje riječi kao posljednji dar:
“Spasit će nas ljubav!”
To je parola dana,
Istina piše na zidu,
Crvenom bojom kao krv,
Istina piše na zidu.
