Evo ti pjesmom vraćam,
sve što si meni dala,
premda je teško shvaćam,
ljubav je prestala.
Bijela me nosi lađa
u dalek tuđi svijet,
ostavljam tebe draga,
života moga cvijet.
Uzalud dan se rađa,
kad meni neće sjat.
Jedino sunce iz oka
tvoga sreću mi može dat.
Na svijetu sreće nema,
ruke mi pružaš tugo,
kiša se tvoja sprema
na cvijeće uvelo.
Bijela me nosi lađa
u dalek tuđi svijet,
ostavljam tebe draga,
života moga cvijet.
Uzalud dan se rađa,
kad meni neće sjat.
Jedino sunce iz oka
tvoga sreću mi može dat.
