Nek’ bjela vila Velebita,
i djeva bajna ravnih šorova,
povedu tebe put lovišta,
put prvih zora, put vjetrova.
I dok se magle proplankom vuku,
lovačka truba navješta lov,
za oko bistro i mirnu ruku,
Hrvatski lovče dobra ti kob.
Kad kreneš stazama jelena,
il’ letom ptica, naših močvara.
Kad zboriš samo sa kišama,
bog nek te čuva od svakog zla.
I dok se magle proplankom vuku,
lovačka truba navješta lov,
za oko bistro i mirnu ruku,
Hrvatski lovče dobra ti kob.
Svako te lovište Hrvatsko zna,
šumska te vila ognjem krstila,
od Rita kopačkog do jadrana,
pucanj tvoje puške, budi svitanja.
I dok se magle proplankom vuku,
lovačka truba navješta lov,
za oko bistro i mirnu ruku,
Hrvatski lovče dobra ti kob.
