Još i danas zamiriše trešnja
U proljeće kao davno prije
Jedna trešnja danima daleko
Tamo gdje me već odavno nije
Rekao sam kad poći sam mor’o
Uzmite mi i kuću i njivu
Samo trešnju ostavite staru
Kad navratim da je vidim živu
Šta to ima u ljudima tužno
Da ulaze u tuđe živote
Ko to živi u prošlosti mojoj
A još nije umro od sramote
Rekao sam u vjetar sam prič’o
Nikog nije bilo da me čuje
Lijepu pjesmu ne voli baš svako
Neko baca kamen na slavuje
Nije nebo ovo što vam nude
Nije sunce od zlata i moći
Kad bi mogli prodali bi Boga
Njima niko ne može pomoći
