Silen

U poljskoj vodi tiho mjesec sijeva,
A s grmlja pada preko puta sjen.
Silena vodi bahantka i pjeva,
A s krupnim vrčem koleba Silen.

Polako ide, smije se — i sluša:
“Boginjo, šapće, ustavi se čas”
K zvijezdama nebu vrč okrenuv — kuša
I sloni uz nju, bijel i sijedih vlas’.

I tako idu, kud se grmlje crni,
Odmiču — staju — dubok smijeh je čut.
Putniče, sustaj, ogledaj se, svrni;
Gle, mjesec sja — i tvoj se bijeli put!