Dna su naša obrasla u travu,
kroz nju se gledamo
– dok ronimo –
kotrljaju se valovi nad nama,
da li se volimo
Osjećam te iznad svojeg tijela,
vjetar igra se
– nad nama –
dovikuju se oblaci i mjesec
smije se
Ja sam tama uz koju si živio,
ja sam vječnost kojoj si se divio,
bešćutna i daleka.
Ja sam prostor u kom si se gubio,
ja sam ona zbog koje si ljubio
i jedina koja te još čeka
Mi smo se gubili na obalama bola,
i krali stihove
– iz pjene –
gradili smo gradove iz snova,
za tebe, nju i mene.
Osjećam te iznad svojeg tijela,
vjetar igra se
– nad nama –
dovikuju se oblaci i mjesec
smije se
Ja sam tama uz koju si živio…
