Večeras stihovi teku, kao kiša padaju,
večeras stihovi peku, kroz tamu donose nju…
u kratkom uzdahu snova opet ću je ljubiti,
sa prvim drhtajem zore opet je izgubiti…
Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu…
Samo za nju, samo za nju,
i pred gospoda stao, samo ona da je tu,
da je tu, da je tu…
Tamo gdje nebo dira usnulo more prstima,
gdje vječno glazba svira, po nju ću krenut’ ja…
Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu…
samo za nju, samo za nju…
Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu…
samo za nju, samo za nju,
i pred gospoda stao, samo ona da je tu…
da je tu… da je tu…
da je tu…
