Katkad u vrevi ljudi posve stranih
Neko te lice sjeti mrtva druga.
Nestanak njegov ponovo ti rani
Zbunjeno srce, i svlada te tuga.
U žamorenju začuješ mu glas
I ti ga vidiš. Izašav iz mraka
U tebi živi. Ali samo čas:
Desetak, dvadesetak koraka.
Prošlost se javi slatko kao flauta
U zimskoj noći. Ti mu gledaš kretnje,
Smijeh, govor čuješ davne neke šetnje.
No kad te naglo truba nekog auta
Trgne, odjednom nestane mu lika:
Oko tebe su lica prolaznika.
Galerija muzičkih tekstova i izbor zanimljivih vijesti s balkanske scene.
© Tekstovi pjesama 2016 - 2026
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
Strogo nužni kolačić trebao bi biti omogućen u svakom trenutku kako bismo mogli spremiti vaše postavke za postavke kolačića.
Ako onemogućite ovaj kolačić, nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da svaki put kada posjetite ovu web stranicu morat ćete ponovno omogućiti ili onemogućiti kolačiće.
