[Strofa 1]
Tiho, tiše
Jer manje je više
I spuštaš me niže da nježnije izgubim se
Tu sam gdje zaslužujem
I dok citiraš svoje riječi u krug
Sve mi postaje gore, jer tako si glup
Već sam umorna
Da mijenjam te u čovjeka
[Refren]
Da li znaš da vrijeme nam ističe
I da sada trebamo dodire?
Da li znaš da pogledi liječe sve?
Ali ti si svoje uvijek tražio negdje drugdje
[Strofa 2]
Tiho, tiše
Tužno da navikla sam već na to
To ego ti diže
Kako vješto me lažеš, u sobi je muk
Stalno nadam se boljem, al’ tako si glup
Ja sam umorna
Tu nе vidim čovjeka
[Refren]
Da li znaš da vrijeme nam ističe
I da sada trebamo dodire?
Da li znaš da pogledi liječe sve?
Ali ti si svoje uvijek tražio negdje drugdje
[Završetak]
I koja slučajnost, vidi, opet te nema
Kada te trebam, Bože, kakva dilema
Opet sam kriva, a ti opet si kreten
Kakav scenarij, opet sve ispočetka
Koja slučajnost, vidi, opet te nema
Kada te trebam, Bože, kakva dilema
Uvijek sam kriva jer ti uvijek si kreten
Traži dalje sve što želiš, nek je dalje od mene
