Nije mi bilo tad ni 14
Kad sam na svijetu ostao sam
Otac mi bio asfalt bez srca
A hladna ulica zla maćeha
Bilo je, brate, previše bola
Glavom kroz zid sam išao
I ko na oštrici brijača
Ja sam sito, rešeto prošao
Na ovom srcu rana je dvjesta
I bar za tol’ko još ima mjesta
Takvi ko ja su sa slojem boje
I rođeni su za heroje
U ovom gradu što dušu ima
Srastao ja sam u korenima
Mnogo mi dao, mnogo uzeo
Ni ja mu nisam dužan ostao
I sad ponekad dok grijem tugu
Sjećanja dodju, odvedu me
U prošlost moju, u prošlost ružnu
Da podsjete me godine
