Hej, tog jutra sam krenuo do nje
Mirisao drvored njene ulice
Tiho dok je spavala kose rasute
On je bio još kraj nje, ljubio joj sne
Ja sam glavu pognuo, pogled skrenuo
Nisam niti trepnuo, kad sam krenuo
Samo jedna suza je kapnula na dlan
U njoj ljubav ostaje, dalje idem sam
A kad dođe proljeće na me pomisli
Dobra moja, ne daj mu tajnu ljubavi
I ne daj mala, nikome biser oka dva
Nek te pjesma miluje kad ne mogu ja.
Znam, sve su ljubavi prave nesretne
Sve što imam ostaje uvijek kraj tebe
Još ponekad poželim neubrano cvijeće
Zalud bilo pjesama kad me ona neće
Procvjetale grane mirisne
Poludjelo srce zbog tebe
Raspukle se zrele trešnje tvojih usana
Ja još, dušo, nemam nikoga
