Ana je Ana

Ta bi htjela – kao prvo,
Ne bi htjela stvari bliske
Nego julske kiše niske,
Nego vječne plaže vruće –
Ta bi htjela nemoguće.

Ta bi htjela – kao drugo,
Ne bi htjela stvari proste,
Već da je ljube, da je goste,
I od srca moga ključe –
Ta bi htjela nemoguće,
Ta bi htjela nemoguće.

Ana je Ana je Ana je Ana.

Ta bi htjela da se igra,
I na prvi pogled malo,
Kao da joj nije stalo
Da se živi kao juče –
Ta bi htjela nemoguće.

Ta bi htjela “ono nešto”
Iz filmova i romana,
Iz života slavnih dama,
Čemu loše knjige uče –
Ta bi htjela nemoguće,
Ta bi htjela nemoguće.

Ana je Ana je Ana je Ana.

Ta bi htjela, ta bi htjela
Da joj grijem sitne ruke,
Gdje se zimska šuma svuče
Vječnu vatru svoje kuće –
Ta bi htjela nemoguće.

Ta bi htjela, ali ne zna
Da se i njoj tako piše,
Da nam život uvijek daje
Ili manje il’ previše…

Ana je Ana je Ana je Ana…