ti hodaš preda mnom
i pričaš korakom
kidaš moje misli
u stotinu boja
ja bez pravog povoda
kradem noć od vjetrova
i tražim ključ
za tvoj ludi anagram
ti dišeš preda mnom
i mirišeš ko slučajno
sa svojim grudima
bez pravog cilja
ja na pragu stoljeća
gledam kako navireš
i skupljam slova
za tvoj ludi anagram
tebi ništa nije važno
tebe kolju oči gole
slomiš sve u jednom dahu
voliš drugi da te mole
meni javi glas iz zore
da je sve što gledam važno
pravih riječi opet ne znam
anagram se skriva snažno
