Ja samo gledam u njene oči nebom su bojene,
Čudne su ceste sudbine moje tugama krojene.
Ja samo trebam još malo nade za tijelo umorno,
I pustim suzu ponekad krišom, srce mi ranjeno.
Ona je anđeo bez mane, ona je vila nebeska,
I nikada neću zavoljeti, kunem se, nijednu drugu, nikada.
Ja samo guram u svome pravcu i ne posustajem,
Nevolje razne na putu mome uporno susrećem.
Dušmani jaki ko đavol crni sve su mi uzeli,
Al dušu ne dam i nju mi neće nikada oteti.
Ona je anđeo bez mane, ona je vila nebeska,
I nikada neću zavoljeti, kunem se, nijednu drugu, nikada.
Kad netko pita kako je, ja kažem bolje ne može
A nije lako, peče me, taj kvarni svijet pun nepravde i prevare.
Ona je anđeo bez mane, ona je vila nebeska,
I nikada neću zavoljeti, kunem se, nijednu drugu, nikada.
