I srebren luk, i izvor svoj
Sav zivot trazis ti
Tu zelju je neko slio u stih
U pjesmu o Annabel Lee.
Za srca sto vole, ko ja i ti
Sto znala su nac svoj mir
I niknu cvjet, ko suza cist
U kraljevstvu ko zna kom
U latice svoje zagrlio
Djecaka i Annabel Lee
Divnu je ljubav cvao za njih
Tu ljubav sto posta mit
Koliko je srca na svijetu tom
Sto niko im nece dat
Taj zlatni kalez prepun sna
Iz kog pijemo ti i ja
Njima ti oprosti
Ako budu s tobom zli
Jer oni bi samo htjeli
To sto imamo ja i ti
I andjeli na nebu
Od zavisti postase zli
Otese djecaku dusu od duse
Lijepe Annabel Lee
Jer srce znaj imamo svi
A srce, srce treba Annabel Lee
Svako srce treba svoju Annabel Lee
