Priznajem tebi da već vrijeme duže
Ulice ove prašine mi služe,
K’o da sve me vode prema tebi ravno,
Tamo gdje si mene ti ljubila davno.
A od kad te nema, od tada evo
Palo je kiša na Sarajevo.
Kad si prošla pored što te poljubih,
I za jedan pogled glavu izgubih.
Dođeš mi k’o avet,
Još ponekad u sitne sate,
Ostaviš u zavjet
Tuge da me prate.
Dođeš mi k’o avet,
A zaboliš me kao da si ovdje,
K’o da sam te dotakao…
I pjesme ti pjevam i svaka je strofa,
Kao od nekoga finoga štofa.
Još po tebi krojim stihove i note,
Umrijeću ovu noć od ljepote…
