Balada

Imam vjerenicu bijelu,
i jedan stari štap.

Noćas je mjesec kroz žita
i kroz rascvjetali voćnjak
došao pod moj prozor.
Veseo i mlad,
metalnim prstima kuca
po staklu.

Hladne i plave od mjesečeve šutnje
zovu me sestre ceste;
još ljepše je tijelo bijele vjerenice
po kome prska
hladni mjesečev sjaj.

Noćas
sa starim drugom štapom
idem u beskraj.
Zora će grimiznom svilom
oviti mrtvo tijelo jedne žene.

Tko je to, noćas, tko je
pod prozorom moga sna
svirao Debusya?