Pišonja i Žuga su pamtili dobro
Šta im je te večeri govorio Lepi
“More je provod, more su koke”
“More je izvor života” je li tako Moke
Moke je još dod’o i to
Da se strankinje praskaju pravo
I da je u Zaostrogu u kampu
Svaku noć drugu jebavo
Pišonja i Žuga mogli su ih slušati
I noć cijelu
Pišonja i Žuga imali su krv
Sedamnaest godina vrelu
Pišonja i Žuga
Još istu noć su Pišonja i Žuga
Maznuli kasetaš iz Doma invalida
A malo zatim i autobus
“Auto-prevoza” sa Hrida
Pišonja ubaci u brzinu
To vrelo ljetno veče oko dvaest i dva časa
“A sada, pravac more”
Viknu Žuga iz sveg glasa
Pišonja je vozio i pušio duhan
Žuga voli crne, a Pišonja plave
A poslije mora dalje u svijet
Samo se hrabri dokopaju slave
A onda zbogom barake na Breci
Viknu Žuga i kasetaš odvrnu jače
Dobit ćete razglednicu iz afričke zemlje Safari
Zbogom žohari
Pišonja i Žuga, dva vjerna druga
Krote opasne krivine
Molim te čuvaj ih, Kraljice brzine
Murija je blokirala cestu
Negdje kod Bradine oko dva’es tri i pet
U autobusu je svirao boogie-woogie
Vidjevši drotove pri brzini
Od osamdeset na sat
“Vežite se, polećemo”, Pišonja reče Žugi
Strahovit tresak zapara zrak
Čak i iskre poletješe u mrak
Pričali su ujutru i kleli se u majku
Da su auspuh i retrovizor našli čak
Pedeset metara dalje u jarku
Pišonja i Žuga, dva vjerna druga
Krote opasne krivine
Molim te čuvaj ih, Kraljice brzine
I dok su Pišonju unosili u hitnu
On ugleda Mjesec iznad sebe i reče
“Bože, kako neki mogu gore,
A ja i Žuga ni na more”
Poslije toga je pao u nesvijest
I više nije mogao čuti
Kako se još dugo na nebu
Smijao Mjesec žuti
Pišonja i Žuga
