Zemljo moja, beskrajne širine
i dubokih brazda,
moja topla pogačo djetinjstva,
marljivih ljudi i bogatih gazda.
Gledam te kroz prozor daljine
i čežnjom slikam jutra ti u rosi.
Gledam te, što biserje prospe
na baranjske planine
ko cvijeće u kosi, na baranjske planine,
ko cvijeće u kosi.
Sanjam te na vezenom platnu,
na Veliku Gospu dok ponosno glediš
sanjam te međ’ Dunavom i Dravom
i čuvam u srcu da mi ne izblijediš,
i čuvam u srcu da mi ne izblijediš!
Zemljo moja, beskrajne širine
i dubokih brazda,
moja topla pogačo djetinjstva,
marljivih ljudi i bogatih gazda.
