Sjeti se Barbara, bez prestanka je kišilo
Nad brestom toga dana, a ti si hodala nasmijana
Prokisla, radosna, očarana, pod kiššom
Sjeti se Barbara, bez prestanka je kišilo nad brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smiješila si se, i ja sam se smiješio
Ti koju nisam poznavao,
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se toga dana
Ne zaboravi
Neki čovjek je stajao u trijemu i
Viknuo tvoje ime, Barbara
A ti si po kiši k njemu potrčala
Radosna, prokisla, očarana
U njegov zagrljaj pala
Sjeti se toga Barbara,
Ne ljuti se što ti govorim ti
Ja kažem ti svima koje volim
Čak i onima koje sam jednom vidio
Ja kažem ti onima koji se vole
Čak i onima koje nisam upoznao.
Sjeti se Barbara i ne zaboravi
Tu kišu mudru i sretnu, na svome licu sretnom
Nad ovim gradom sretnim
Tu kišu iznad mora i iznad arsenalom
Tu kišu što je pala na brod iz Cezana
Oh, Barbara
Rat je je svinjarija velika i šta je sa sobom sada
Pod kišom kanonada ognja, krvi i čelika
A onaj koji te je grlio, zaljubljeno
Je li umro, nestao ili još uvijek živi
Oh, Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Jednako kao i tada
Ali to nije isto, i sve je srušeno
To su porotne kiše, strašne i neutješne
To nije oluja više od ognja, krvi i čelika
To su naprosto oblaci
Što kao pseta crkavaju
Kao pseta što nestaju u mlazu vode
Nad brestom
Da trunu negdje daleko, daleko, daleko od bresta
Od koga ništa ne osta.
Barbara, Barbara
