in prinesi vijolico,
nežno bo ovenela na meni,
mali upognjeni origamiji me bodo krasili,
ker sem nekdaj cvetela in ne dišim več.
Moja zastrupljena stopala teptajo pot pretrganih ogrlic,
zato mi barvaj noge in ostani z mano.
polni mi ušesa z vinom, krasi moje življenje,
mirno modro oblo vtakni v razklano srce vodnjaka in
na površju se bo počasi rodila
žametna cvetača.
Pregled privatnosti
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
