Kad je Serafin Skok pročitao svoje zapiske, stajala je Sofija Glog još uvijek šćućurena u kutu i drhtala na cijelom tijelu.
Još i sad je uzmicala pred njim, a on bi da joj ugodi i na rukama hodao.
Onda je kleknuo na pod i htio da se obrati na nju svojom posljednjom molbom, ali u tom času iznenada se trgnuo.
Daleko negdje koturala se kočija i dolazila sve bliže i bliže. Već se jasno razbiralo udaranje konjskih kopita, a onda najednom zaustavila se baš dolje pred kućom.
On poleti prozoru, otvori ga i nagleda se u dubinu. Došli su po njega.
Brže Antoinette, mi im moramo umaknuti. Pred nekoliko dana došao mi je u snu čovjek, i kazao: “U pogibelji ćeš poletjeti na krilima.”
Već se čulo kako otvaraju kućna vrata, onda koraci na stubama, a ona je još uvijek oklijevala.
Sada su se već razbirali glasovi pred vratima. Mali njezin brat jauknuo je. Netko mu je valjda stao na nogu, a onda su počeli padati udarci po vratima.
– Zbogom Tonka! – rekao joj je s prozora milo se smiješeći, držeći u rukama kitu bijelih kamelija, a kad su provalili u sobu, dobacio joj je on još jedan poljubac, a onda oprezno poskočio s trećeg kata.
Bauk XII
