Čudno neko vrijeme gazi
Svakojake zablude
Oštre mjere su na snazi
Svatko misli samo na sebe
Niti D od dostojanstva
Nikome ne ostaje
Sinja mora i prostranstva
Ugošćuju samo ratove
A ja, k’o ja – između jave i sna
A ja, k’o ja – korak naprijed nazad dva
I isto pitam se svih ovih godina
Gdje da nađem bijelog goluba
Nešto što se zvalo mladost
Šapatom progovara
Nema smisla biti glasan
Mladost nikom ne odgovara.
I dok tako lažu ljudi
Godine nam prolaze
Sve se manje grli, ljubi,
K’o da se oluja nazire
