Tvoje oči boje mora
u daljine gledaju.
Ja se vraćan
sviće zora
Tebe nema tu
Davno prošla su vrimena
kad san virova na riječ
znaj da nije mi to lako,
ali moran ti reć:
Biži ća!
Neka počnu kiše…
Meni Sunce ne triba –
– ako ne voliš me više.
Biži ća!
Nek ludilo krene…
Samo biži.
Biži ća!
Dalje od mene,
dalje od mene…
Ja san vidija sve porte
i obaša cili svit,
pa san tija za života
samo s tobon bit.
Al’ ću rađe poć daleko –
– di je more duboko,
nego gledat našu ljubav
kako gasi se.
Nestaje.
I – umire.
Polako…
