Jedne će se noći lude
zapalit u nama vatre,
čudit će se moje vale,
kako zanos budi ljude.
Srce jednom mora planut
za sav život, za sve dane,
mora nekad poslije tuge
vjetar nosit naše lađe.
Zasjat će palaci, antike, tarace,
ćakulat će šjore, cije Gracijane.
Svi oriđinali i sve karampane,
hodit će na feštu za nas Kotorane.
Ali kada nakon slavlja
opet dođu noći duge
divne, plave, moje vale
znat će tješit svoje ljude!
Srce jednom mora planut
za sav život za sve dane,
mora nekad poslije tuge
vjetar nosit naše lađe.
Zasjat će palaci, antike, tarace,
ćakulat će šjore, cije Gracijane.
Svi oridjinali i sve karampane,
hodit će na feštu za nas Kotorane!
