S bosketa u svijetlu livadu,
Kud danje oblijeću ptice,
Pada travom debeli sjen
I pola mi krije lice.
Ja stojim, pjevam i ludujem
I pjan udešavam žice.
“Gospe, hvatat ću ptičicu,
Što pojuć sjeda na granu,
Ma i grančicu slomio
Snježnu i rascvjetanu,
Gospe — ja ću je donijeti
Kad oblaci blijedjet stanu.
Večernji oni oblaci
Što ti lebde nad dvorom,
Gdje se bijele lukovi
Za tavnim, za šumnim borom.
Gospe, donijet ću ptičicu,
A ti je ispusti zorom.
Ja ću je isto čekati
Uz jutarnji sjen bosketa,
Koj’ odmnijeva sav od pjesama,
Jer u ljubavi cvjeta —
Gospe, gdje uza nj uzdišem
Već dva sunčana ljeta.”
