‘Ajmo čekati vrijeme da počne unatrag teći!
Jer, svemir će (kažu znalci), baš u tu fazu prijeći.
Potražimo naše mjesto (nek’ to bude mjesto moći),
Na nama je samo sačekati kad će vrijeme natrag doći.
U veliku kutiju složit ću sve svoje grijehe.
I ti stavi svoje – zajedno su manje teške.
Popnimo se na brdo, što nada se zove, i čekajmo…
Čekajmo sebe – potpuno drukčije i potpuno nove.
Ispod milijuna zvijezda,
Bez imalo strasti, bez imalo suza i smijeha,
Mi još uvijek čekamo naše vrijeme
S kutijom svojih grijeha
Brdo što se zove nada
