Vjetar hladni s planine siso
I ne pita, dusu mu otima
A on se plasi k’o malo dijete
I sakriva dublje ispod jorgana
Ma sto mu vrijedi kad presuda je izrecena
I zadnja rijec je Bozija
Svoje vrijeme potrosio je
I sprema se na zadnji put bez povratka
Samo jedno zalicu, to sto neces biti tu
Kad me budu vodili raspjevani
I onako preljepa, preko cijelog dvorista
Bacam buket bijeli
Dok na mene cekaju, pijani svatovi
Ide tvoja curica, za njom cijela ulica
Lica znana, presretna i raspjevana
A ja tako zalosna imam sve al’ nemam ga
Da me ispod ruke isprati do oltara
Tvoja curica
Kad zadnji pogled u nebo krene
Zausti ne dovrseno budi tu
I stvari kad mu ostanu sjene
Sazelice radosti iz mojih ociju
