Digo se vjetar suhe kroz hvoje
I raznosi plam sa bukteće zublje
U onu dalj nedosežnu oku.
Gdje crnja je noć, gdje sjene su dublje.
— Tako ti čežnja za tobom moja
Razbuktjela ljubav sakritu plamnu,
Nosi joj žar u pjesmama k tebi
U stranu mi dalj i budućnost tamnu.
Trune se iskre, polijeću blistom
K tom nebu bez zvijezda plavetnog vela,
Gdje samo noć na oblaku jednom
Razastrla krila silna i smjela.
Viju se iskre, padaju sikćuć,
I tamo na pustoj, dalekoj ravni
Jadne se gase tužno i tiho
Ko prošlosti svijetle spomeni davni.
Jeca mi pjesma, mrije u grudi,
Gdje mnogi je san, gdje rane su dublje,
A moja čežnja nosi ti ljubav
Ko vjetar plamen sa bukteće zublje.
