Čini mi se, Srbo brate,
Cv’jetak sreće da t’ ne cvate,
Kao da te mori jad;
Vesele ti nisu grudi,
U njima se već ne budi
Oni prvi vatren nad.
Tvoje srce suze l’jeva,
O veselju već se pjeva –
U pjesmi ti tuga, vaj;
Više nije kao prije
Sa radošću da ti sije,
K’o da joj je sreći kraj?
Al’ ne kloni, Srbe brate!
Crna tuga obvila te
A ti mahni njom –
Nek propjeva opet vrela
Ona pjesma prevesela
U srdašcu tvom!
I patnika sirotana,
Koga gone sa svih strana
Neće satrt’ noć!
Ne malakši bolom, jadom
Već se uzdaj s čvrstom nadom
U božju pomoć!
