Cvijet čežnje

Priroda sve je, sve što je znala
najljepše niti u tebi tkala
sunčevu pređu u krošnje bora
boje dragulja, u pjenu mora
a čovjeku tvome što s tobom živi
u trenutku svakom da ti se divi
svu raskoš je dala

Kad se nad tobom rastvara nebo
oluja bijesni, a more hara
priroda nove utkiva niti,
čudesnih boja, smjelih šara
i teško će znati tko tu ne živi
da čovjek još može
i kada pati da tebi se divi

Dalmacijo, ko blistav cvijet
čaroban, lijep, ti sav si moj svijet