Da je čovjek kamen

Da je covjek kamen, sve bi bilo lako
Nikad nije kamen ni pio ni plak’o
Da je srce stijena, ne bi bilo boli
Jer stjena ko stijena, ne moze da voli

A ja volim samo tebe
Volim, volim i umrijecu
Pijem, pijem sto te nema
Vrati mi se, poludjecu

Da je vino voda, ne bi bilo rijeka
Ostavljenih mnogo, a svima treba lijeka
Da je srce stijena, ne bi bilo boli
Jer stjena k’o stijena, ne moze da voli