Tamo gdje je Papuk planina,
Gdje izvire voda studena,
Na izvoru stoji momak mlad,
Tužno stoji, s tugom zbori:
“Što ću jadan vodo studena,
Ostavi’ me moja voljena,
Za drugog se ona udala,
Duša boli, još je voli
E, da mi je soko ptica biti,
Pa da mogu svoje gnijezdo sviti,
Svio bi ga iznad prozora,
Gdje mi draga s drugim spava”
Al’ govori voda studena,
Mladu momku srca ranjena:
“Gore glavu, ima vremena,
Ljubav doć’e, tuga proć’e”
E, da mi je soko ptica biti,
Pa da mogu svoje gnijezdo sviti,
Svio bi ga iznad prozora,
Gdje mi draga s drugim spava
