Izmeđ dasaka dvorišne ograde
Gledam vojsku kako ide u korak:
Puceta, sjajna, žuta, u suncu blistaju;
Sviraju trublje, žute, sjajne, svinute;
Udara bubanj i žuti poklopci:
Prolazi banda… Na bijelcu oficir.
Ej, da se smijem popet na ogradu!
Lako ti je gospodični učiteljici:
Ona dođe ranije nego obično,
Visoko stane na školske stube… i vidi sve.
Rano dođe da nama ne da vojsku gledati.
A ja da sam učiteljica… pustio bih djecu pred školu:
Gledajte, djeco! A poslije ćete sjesti uokrug
I svaki će pričati šta je vidio.
A naša učiteljica, da! samo rekne odozgo:
U razred!… Koji prvi čuje, glasno zavikne:
U razred! U razred!… I svi odmah trčimo
Kao da nas čeka med, a ne računica.
Svima bi nam bolje bilo…
Da sam ja učiteljica!
