Provirila zora iznad žita, polja
Nepregledna ravan Panonskoga mora
Oslikala novi dan
Ja od sinoć nisam sam
Uz mene je cvijetak neubran
Hvala tebi zoro što u svitanje
Skratiš sve te moje noći besane
Cvijetak mili njegovat ću
Ljubav našu zalivat ću
Cjelovima nježnim, iskrenim
Da zora nije svanula
Ja ne bih znao nikada
Da ovo nisu snovi
Da moje srce voli
Duboko, nježno, iskreno
Da nije stigo novi dan
Ja bih se osjećao sam
Bez želja sam ostao
Mladosti proklinjao
Al srećom ovo nije san
