Vidija san svitlo, blido svitlo tinja,
Prispija je vapor, iša san u luku.
Evo san ti doša priko mora Sinja,
Svoju prošlost nosin u žujavoj ruci.
Evo da u tvome otpočinem dvoru
I na tvoje drago naslonim se krilo.
Ovi teški život na široken moru,
Ispija je moje o’mladosti vrilo.
Moja Dalmacijo, kad te more budi,
I kad s kampanela tuče,
Srce zove tebi vuće,
Moja Dalmacijo, kad te more budi,
Navik lipa, navik traješ,
Život srićon inkolaješ.
Cilega san svita ja pasiva vale,
Vidija san šporko, vidija san fino.
Ali nigde tako, ka u mojoj kali,
Ova pisma pasala uz vino.
