Pred moja je vrata došla polako
tiho i najtiše
Rekla je druge je voljela tako
al’ mene najviše
Ona je neka lagana priča
lažljivih usana
A ja sam od onih koji se ljube
ako se zaljube
Davno bilo je, za nas oboje
kao jedno tijelo ispred ogledala
Sve bih mijenjao kada me netko podsjeća
da zadnji put me je poljubila
Sve će to proći, bar tako kažu
lažu iz navike
Ne pomažu jutra ni staklena zvona
vjetrovi Afrike
Galerija muzičkih tekstova i izbor zanimljivih vijesti s balkanske scene.
© Tekstovi pjesama 2016 - 2026
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
Strogo nužni kolačić trebao bi biti omogućen u svakom trenutku kako bismo mogli spremiti vaše postavke za postavke kolačića.
Ako onemogućite ovaj kolačić, nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da svaki put kada posjetite ovu web stranicu morat ćete ponovno omogućiti ili onemogućiti kolačiće.
