Kada se sretneš sama sa sobom
U nekom gradu boje ruzmarina
I bit ćeš sretna, šetat ćeš rubom pločnika
K’o nekada ispod krošnje kestena, ti i ja
Vidjet ćeš sunce koje te tješi
Da život je sreća baš kao zrake dvije
Koje se spoje, a kada prođu
Kroz krošnje divljeg kestena, dok lišće opada
Čuješ li muziku uličnih svirača
Još uvijek sviraju ples
Čuješ li
Odjeke koraka zagrljenih plesača
Ali to nismo više mi
Jer život je sreća baš kao zrake dvije
Koje se spoje, a kada slučajno dođu
Kroz krošnje divljeg kestena, dok lišće opada
Tu mi smo samo k’o oblak u nebu
Tu vjetar je mutan, a srce je vladar
Sad poželim eto da sam leptir i ljeto
Pa ti kroz prozor uđem da ti usne nađem
I s tobom plešem još jedan tango za kraj
