Pred ogledalom je zastala. Kao na licu ugljenarovom ogleda se i na njenom licu zanat njen.
Još jedanput povuče kažiprstom preko nacrnjenih obrva, namjesti dlanovima kosu i opipa torbicu.
Ključ je u njoj.
Odilazeći, misli ko će je noćas pohoditi.
Da li kakav čovjek siguran i surov, ili dražesno nespretan dječak, koji povlači ruku pred svakim oštrijim pogledom i moli očima dopuštenje za svaku smjeliju kretnju.
Hoće li ostaviti u njenoj postelji miris parfema, zadah vina, ili ništa do zgnječenih jastuka i tople ponjave, koja će ohladnjeti isto tako brzo kao i on.
