Probudio se stari lav. Griva mu kuštrava i golema. Žmirka
stisnutih očiju i gleda laviće dok ih njihova mama-lavica
hrani.
Kad su se zasitili, stali su se prevrtati, kotrljati, verati
po tati-lavu koji sve te dječje nestašluke strpljivo
podnosi.
Ponekad, kad baš pretjeraju, nježno ih odgurne i
rikne: – Dosta!
Kad se lav probudi, odlazi u lov uz riječi:
– Ja idem u lov. Čuvaj nestaške. Nisu baš poslušni.
U sebi pak misli kako ima najveseliju i najbolju djecu na svijetu.
Dobro jutro, lavići
