Ko mi to prosipa žuku, Slano i Ljutu na ranu
suza me dovoljno peče, u njoj sam gasila Grad.
Povit ću ranjenu ruku i zasjat će dragulj na dlanu
danas kad upale svijeće, molitva, prkos i jad.
Kad zazvone dubrovačka zvona
i objave svome puku mir
Sv. Vlaho skalat će se s trona
pa s oltara na Stradun u đir.
Kad zazvone stara gradska zvona
Konavoke, raznijet će ih pjev
ječat će od Čilipa do Stona
bar da načas stišaju sav gnjev.
Bit će u njihovom zvuku, Konavle moje i Župa
žubor i djetinja graja dok je kraj ognjišta muk.
Pružit će mjedenu ruku, pa ćemo krenuti skupa
Pridvorju zelenog raja, iz kog je izagnan puk.
