Bilo je tiho, bilo je tužno,
Sunce je palo za gole planine;
Daleko tamo na krvavo nebo
Vihar je vitlo oblačine.
Poljem su išle dvije parije stare
Sumorne, s krpom odijela,
Leđa su njima pognuta bila,
Kosa je bila već bijela.
A bilo je tiho, bilo je tužno,
Vrane se dizale krikom:
Tog dana se prvom svi sljubiše ljudi —
Pred pravdinim spomenikom.
Galerija muzičkih tekstova i izbor zanimljivih vijesti s balkanske scene.
© Tekstovi pjesama 2016 - 2026
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
Strogo nužni kolačić trebao bi biti omogućen u svakom trenutku kako bismo mogli spremiti vaše postavke za postavke kolačića.
Ako onemogućite ovaj kolačić, nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da svaki put kada posjetite ovu web stranicu morat ćete ponovno omogućiti ili onemogućiti kolačiće.
