Ponekad pozelim da ostavim studije
I upisem neki zanat,
Pa da budem pekar, limar, il’ moler,
Da ukrotim struju i naucim da opravljam bojler.
Il’ da budem dimnjacar i donosim srecu,
Da budem majstor za frule,
Da pravim servise il’ duvam staklo,
Ne morah na fakultet,al’ mi se omaklo.
Cudio se meni drugar
Sta ima tu da mi smeta,
Sto on da bi bio bog i glavni
Zeli svrsit tri fakulteta.
A zar ne bi bilo ljepse sad
Misliti na vinograd,
U ljubavi biti s njime,
Kao dragom diciti se njime,
Cuvati ga od zime.
Izgleda da mnogi zele imat kola,
Snazan motor iz Japana,
Mjesto licne karte kolor televizor,
Ostaviti zivot, gledat ga u retrovizor.
A zasto ne bit’ obican,voljet male stvari,
Zasto svako mora biti glavni?
Sta to lijepo ima obraz uprljan sa flekom,
I zasto sa tugom gledam za covjekom?
