Svakog dana pjesma se cuje
Iz male cvjetne avlije
Ko da nekoj jade lijeci
Bol odjekuje
Kada sam jutros prosao tuda
Pitam ko u njoj stanuje
U toj kuci Ehlimana
Za dragim tuguje
Zbog ove njene zalosti
Prolaze dani radosti
Sada se vise ne cuje
Ehlimanin smijeh
Ehlimana, Ehlimana
Bijese jedan zidar mladi
U tudje ode krajeve
I dok drugim dvore gradi
Ona samuje
Od dragana pisma ceka
Sama sa sobom druguje
Dan za danom ona se nada
Jer mu vjeruje
Pjevaj lijepa Ehlimano
Pjevaj o tuznoj sudbini
Svi cemo stati
Svi cemo pjesme tvoje slusati
Ehlimana, Ehlimana, Ehlimana
