Emigrant iz njenog srca sam
Omamila me je kao tuzno drvo san
A rekao bih sve sto cutao sam pre
Bez lisca jesen ne ide
Plutam svetom kao konzerva
Koja samo se iznutra otvara
Moja tuga nema kraj
I kako sad da zovem taj
Bez nje u meni osecaj
I tako budan sanjam tvoj zagrljaj
Lutam svetom, trazim te
Budan sanjam tvoj zagrljaj
Ponekad samo dodje, pa nestane
Emigrant pod svojim krovom sam
Opijen smejem se i tako pijan setim se
Da ova prica nema dno
I kako sad da zovem to
Nadanje do ludila
Budan sanjam tvoj zagrljaj
Lutam svetom, trazim te
Budan sanjam tvoj zagrljaj
Ponekad samo dodje, pa nestane
Io sono emigrante
Ho perso l’ anima
Ho solo liberta
Dov’e casa mia c’e malinconia
